Tijekom 2013. Crkvena općina Kamenac, na slavu Bogu i ostvarivanju evanđeoskog poslanja, bila je predana organiziranju bogoštovno-pastoralnih aktivnosti ne bi li poslanje i službu održavala u sadašnjosti kao i već nekoliko stoljeća.
Pored redovnih bogoštovnih, katehetski, pastoralnih aktivnosti i službi, u sklopu Crkve je organizirano i nekoliko značajnih događanja od koji se ističe: sastanka pastoralnih službenika (siječanj), te Svjetski ekumenski molitveni dan (ožujak), koji se redovito organizira u sklopu Crkve već dugi niz godina, a ove godine je domaćin bila CO Kamenac.
Vjernici predvođeni duhovnim pastirom imali su i nekoliko radnih akcija koje su u svrsi: uređenja, izgradnje i obnove pastoralnih prostora. Tako su radili na: uređenju pastoralnih prostora, postavljanju oluka i slivnika (veljača), tada je i započelo veliko čišćenje prostora oko i ispred pastoralnih prostorija. Budući je bogoštovni prostor već vremešan bilo je potrebno učvrstiti zadnju i sjevernu stranu Crkve. Pored toga morali su porušiti postojeće borove koji su toliko narasli pa su počeli štetiti građevini i temeljima.
U srpnju je bilo veliko nevrijeme, kojega ne pamte ni najstariji žitelji, i tada je nastradala crkvena zgrada te je uništen krov i učinjena velika šteta, ipak, obnovljen je i ponovo postavljen!
Župnik, vlč. Jozef Arpaši, ovim je riječima prokomentirao djelovanje zajednice: «Imamo puno planova i u narednim godinama jer posla uvijek ima. Međutim, teško je stanje, a poslove koje bi bilo potrebno u što skorije vrijeme započeti i završiti, iziskuju velika novčana davanja. Potrebno je više godina štednje, kako bi prema svojim skromnim mogućnostima i prihodima mogli ostvarili svoje planove. Ova mala zajednica, toliko je puta iskusila i uvjerila se u to kako nema zadatka koja se ne može riješiti, i nema takovih planova koji se uz Božju pomoć - drugačije se i ne može - ne bi mogli ostvariti!»
Zajednica vjernika od 1792.g. ima status Crkvene općine.
Reformirana Crkva u Hrvatskoj stoji na naučavanju koje proizlazi iz Svetoga pisma i konfesije te poručuje kako je brak zajednica muškarca i žene. Ustavno definiranje braka ne ugrožava nikoga, stoga sve vjernike i ljude dobre volje - dakle sve građane - pozivamo da glasaju ZA!
Vjeroispovijedanje naučava sljedeće: «Brak je lijek za nesuzdržljivost koji je ustanovio Gospod Bog i izobilno blagoslovio, volja mu je da žena i muškarac čeznu jedno za drugim nerazdvojno i žive zajedno u punoj u ljubavi i slozi (…) Naučavamo kako brakove treba sklopiti u strahu Gospodnjemu i ne protiv zakona koji zabranjuju određeno krvno srodstvo kako brak ne bi bio incestuozan. Nadalje, supružnici moraju biti sveti i vrlo vjerni, pobožni, puni ljubavi i čistoće. Zato se trebaju čuvati svađa, razdora, požude i preljuba. (…) Roditelji djecu trebaju odgajati u strahu Gospodnjem i oni se trebaju skrbiti za svoju djecu prisjećajući se riječi apostola: 'Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika' 1 Tim 5,8. Trebali bi svoju djecu poučavati časnim poslovima ili zvanjima da bi se jednoga dana sami uzdržavali. Trebaju ih čuvati lijenosti i u svemu se održati u istinskoj vjeri Gospodnjoj, kako im ne bi nedostajalo pouzdanja ili da zbog prevelike sigurnosti ili prljave pohlepe postanu nepošteni i bezuspješni. (…) Sigurno je da su djela koja su činili roditelji u istinskoj vjeri po svojoj dužnosti i dobar način upravljanja svojim domovima, u Božjim očima sveta i dobra djela. Takva djela nisu ništa manja pred Bogom od molitve, posta i davanja milostinje.» (II. HV XXIX)
U Saboru je održan okrugli stol (28. studenog) sa temom predstojećeg referenduma. Raspravljano se je o: društvenim, pravnim, svjetonazorskim i religijskim aspektima predstojećeg referenduma te važnosti očuvanja obitelji.
Nazočni su bili: saborski zastupnici, predstavnici političkih stranaka, društvenih institucija, udruga građana, vjerskih zajednica, akademske zajednica, i medija. Među njima: Heiner Studer iz Švicarske, Maria Hiligsan iz Nizozemske, mons. Valter Župan biskup, akademik Mislav Ježić, dopredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, profesor ustavnog prava Robert Podolnjak, prof. Aleksandra Kovač Graovac; predstavnici stranaka: HSS, HDZ, HDSSB, HSP-AS, Stranka umirovljenika, Hrvatsko kulturno vijeće, Inicijative u ime obitelji, Udruge Grozd, itd.
U ime Crkve nazočan je bio tajnik Sinode koji je iznio sljedeće stajalište: «Reformirana Crkva stoji na kršćanskom (biblijsko – reformacijskom) naučavanju kako je brak zajednica muškarca i žene. Stoga je naše stajalište kako je samo takva zajednica brak te se treba: štititi, promicati i sačuvati kao sigurnost budućnosti društva. Pitanje braka i obitelji životno je povezano sa svim aspektima društvene zajednice; jer je obitelj temeljna ćelija društva, najpogodnije mjesto za razvijanje i usavršavanje temeljnih znanja i vještina koje su potrebne za život, pa time razvoj i opstanak društvene zajednice. Bračna zajednica je danas više nego ikada prije ugrožena! Iako postoje gotovo svi preduvjeti za njezin napredak sve je veći broj: rastava, samačkog načina života, otuđenosti i sukoba u obitelji. Sve to stvara temelje za destrukciju i dekonstrukciju društva. Definiranje braka kao zajednice žene i muškarca neće riješiti probleme, ali će društvo usmjeravati u važnost održavanja i poboljšavanja ove društvene jezgre. Zato je referendumska inicijativa hvale vrijedna! Mišljenja smo kako poticanje i promicanje kulture življenja i razvoj onoga što se naziva 'reformacijska ili protestantska radna etika' što nije nužno i religijski koncept, nego pristup radu i obvezama; briga i 'borba' za bračnu zajednicu, njezino očuvanje i unaprjeđivanje trebale biti usvajano od 'malih nogu'; imperativ društva te posebno državnih institucija koje moraju djelovati za opće dobro i napredak. Na kraju budimo jasni do kraja. Mi ne podržavamo nikakav oblik kršenja prava zajamčenih Općom deklaracijom UN-a i Ustavom RH. Ukoliko bi netko pozivao na progon po bilo kojoj osnovi mi bi ustali protiv toga jer vrlo dobro znamo što znači biti: segregitran, difamiran, i proganjan kao manjina. Za nas je ovo pitanje svjetonazorskog karaktera; stoga smatramo kako ustavna definicija braka kao zajednice žene i muškarca, nikoga ne ugrožava, a moguće manipulacije sprječava!»
Zajednički zaključak bi se mogao sažeti u poticaj da se izađe na referendum te uz uvažavanje prava drugih i drugačiji zaokruži ZA jer referendum promiče prirodno zajedništvo žene i muškarca, a ne ugrožava nikoga!
U Sjedištu Biskupske konferencije Rimokatoličke Crkve u Hrvatskoj u Zagrebu dana 12. studenoga 2013. održano je među religijski skup i simpozij pod nazivom Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj.
Vjerske zajednice kršćanske, židovske i muslimanske tradicije koje okupljaju više od 92 posto građana Hrvatske iznijeli su svoja stajališta kojima potiču očuvanje braka i obitelji kao temeljne ćelije društva. Usvojena je zajednička izjava (u nastavku).
U ime Crkve nazočan je bio tajnik Sinode koji je u svom izlaganju istaknu sljedeće: «(…) Pitanje braka i obitelji egzistencijalno je povezano sa svim aspektima društva jer je obitelj temeljna ćelija društva, najpogodnije mjesto za razvijanje i usavršavanje temeljnih znanja i vještina koje su potrebne za život, pa time razvoj i opstanak društvene zajednice.
Reformirana Crkva stoji na kršćanskom (biblijsko – reformacijskom) naučavanju kako je brak zajednica muškarca i žene. Stoga je naše stajalište kako je samo takva zajednica brak te se treba štititi, promicati i čuvati kao temeljna ćelija i sigurnost budućnosti društva.
Bračna zajednica je danas više nego ikada prije ugrožena. Iako postoje preduvjeti za njezin napredak sve je veći broj rastava, samačkog načina života, otuđenosti i sukoba u obitelji. Sve to stvara temelje za destrukciju i dekonstrukciju društva. Mišljenja smo kako bi učenje kulture življenja i razvoj onoga što se naziva 'protestantska radna etika' što nije nužno i religijski koncept, nego pristup radu i obvezama; briga i 'borba' za bračnu zajednicu, njezino očuvanje i unaprjeđivanje trebale biti usvajano od 'malih nogu'; imperativ društva te posebno državnih institucija koje moraju djelovati za opće dobro i napredak.
Na tragu iznesenog mišljenja smatramo kako bi trebalo pristupiti razradi nastavnog programa u osnovnim i srednjim školama koji bi se bavio kulturom življenja, u kojemu bi se mlade učilo osnovnim znanjima i vještinama potrebnima za svakodnevni život (radna etika, pristup novcu, kućna ekonomija, upravljanje materijalnim sredstvima, etika u životu itd.) te kako i na koji način stvarati i održavati brak i bračnu zajednicu. (…)
Reformirana Crkva u Hrvatskoj djeluje više od 470 godina, a od 1781. ima Zakonom zajamčena prava na Bogoštovlje i pastoralnu službu pa je po tom pitanju na ovim područjima stekla izvjesna iskustva.
Pitanje braka i bračne zajednice u okružju koje, u većini slučajeva, ima logiku 'Većina protiv manjine' ili 'Nas je više pa smo mi zato u pravu' nije lagan, a ni lagodan.
Priprave, programi i obiteljska savjetovanja pored pastoralno- teološkog najviše se temelje na tome kako pomiriti različitosti i naći zajednički život. Živjeti svoju posebnost, a da se zbog toga ne osjeća građaninom drugoga reda. To je izuzetno teško u okružju koje već dugi niz desetljeća propagira monokulturu, te ima dugačko nasljeđe totalitarističke-komunističke isključivosti i netolerancije. Dakle, u velikom broju slučajeva kohabitacija se svodi na toleranciju i uvažavanje većinskog mišljenja, na uštrab manjine. Prečesto imamo primjere kada se nasilno naturaju ideje inače strane našoj hrvatskoj tradiciji; pa se nacija povezuje sa određenom religijom do mjere isključivosti i netolerancije. Navedeno, uvodne statistike, te opća društvena problematika reflektiraju se na pitanje braka u Crkvi.
Priprave za brak se vode u onim zajednicama koje imaju osiguranu pastoralnu skrb i gdje se kroz sustav katehetskog bračnog poučavanja na temelju individualnih slučajeva odvija priprava za brak koju vode svećenici/ce Crkve. Posebno su dragocjene pouke onih svećenika/ca koji imaju bračno iskustvo pa na temelju nauka i praktičnog života mogu progovarati o svim aspektima bračnog života na meritoran način.
Na koji način vjerske zajednice mogu pomoći očuvanju braka i obitelji? Moraju imati jasan nauk o tome što je to brak iz kojega proizlazi obitelj. Brak treba biti definiran kao zajednica muškarca i žene jer je to Bogom određeno i prirodom zadano zajedništvo koje može roditi obitelj.
Vjerske zajednice trebaju poticati stvaranje pobožnih i posljedično kvalitetnih međuljudskih odnosa u kojima prevladava: sloga i razumijevanje, te u kojemu se sukobi rješavanju dijalogom, a ne nasiljem. Sukob se ne može izbjeći - jer je on sastavni dio života - no bitan je pristupa rješavanju problema. On bi se mogao svesti na moralni kodeks određen od Gospodina Isusa Krista: 'Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima' (Mt 7,12).
Vjerske zajednice mogu dio svoje ogromne duhovne energije usmjeravati u naglašavanje dijaloškog pristupa problemu te 'filozofiju praštanja' kao temeljnog preduvjeta rješavanja problema.
Vjerske zajednice bi mogle pa čak i trebale omogućiti organiziranje edukacija koje bi temeljnu ćeliju društva čuvale i očuvale. Mogle bi se založiti za jasno i nedvosmisleno društveno opredjeljenje u temeljnom dokumentu (Ustavu) prema braku kao zajednici muškarca i žene te da se pitanje brige i očuvanja bračne zajednice stavi u - trajni i stvarni - fokus društva.
Mnogi ističu kako - zbog nesposobnosti - da se riješe egzistencijalna i goruća pitanja života, društvo nema vremena baviti se pitanjem obitelji i definiranja onoga što je opće poznato. Povijest nas uči kako su sve velike civilizacije propale kada su svoj sustav vrijednosti; javno i strastveno počele relativizirati. Uvijek po istoj matrici promoviraj dekadenciju kao moderno. Na žalost, povijest se ponavlja!
Bez želje da budu elitističke ili imperijalističke skupine; vjerske zajednice - kao integrativni i sastavi dio društva - trebaju biti ono na što su pozvane, a što je Isus u svomu nauku sažeo: 'Budite sol svijetu!'. Soli ne treba previše nego dovoljno; u malim količinama daje okus, u velikima čuva hranu od kvarenje. Nije pitanje trebaju li vjerske zajednice u velikim ili malim količinama djelovati u društvu nego kada i u kojim količinama!» istaknuo je tajnik Sinode.
ZAJEDNIČKA IZJAVA I ZAKLJUČCI SIMPOZIJA
„Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica“
S DEVETOG MEĐURELIGIJSKOG SUSRETA VISOKIH PREDSTAVNIKA VJERSKIH ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
U okviru Devetog međureligijskog susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj, održanom u utorak 12. studenog 2013. u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije, Ksaverska cesta 12a, Zagreb, organiziran je simpozij na temu „Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica“.
Na susretu su sudjelovali: predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog sisački biskup mons. Vlado Košić; tajnik istoga Vijeća prof. dr. sc. Jure Zečević; Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj krčki biskup mons. Valter Župan; voditelj ureda HBK za život i obitelj Petar-Krešimir Hodžić, dr. med.; u zamjenu mitropolita Zagrebačko-ljubljanskog g.g. Jovana Pavlovića, protojerej stavrofor Srpske pravoslavne Crkve o. Slobodan Lalić; protojerej Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije o. Kirko Velinski; tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Republici Hrvatskoj Branimir Bučanović; glavni tajnik Saveza baptističkih crkava u RH Željko Mraz; pastor Baptističke crkve Zagreb Zdenko Horvat; direktor Obiteljskog života pri udruzi Fokus i starješina BC Zagreb - Malešnica Davor Kukec; prezbiter Glavnog prezbiterija Evanđeoske pentekostne crkve u RH i predsjednik teološke komisije te Crkve Danijel Berković, glasnogovornica Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj Jasminka Domaš i u zamjenu predsjednika Mešihata Islamske zajednice u RH muftije Aziza ef. Hasanovića Mevludi ef. Arslani, član toga Mešihata.
Skrb za brak i obitelj sastavni je dio nauka i svakodnevice naših vjerskih zajednica. Stoga, okupljeni na Devetom međureligijskom susretu visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj, na temelju iznesenih izlaganja, rasprave i zaključaka simpozija na temu „Preventivni i kurativni aspekti očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj – iskustva vjerskih zajednica“ usvajamo slijedeću izjavu.
Tijekom simpozija upoznali smo jedni druge o tome što se u vjerskim zajednicama naših triju monoteističkih religija čini na području skrbi o braku i obitelji. Zahvalni smo Bogu i brojnim djelatnicima u našim zajednicama, jer su na vidjelo izašli mnogi oblici takve skrbi. Shvatili smo da i u tom pogledu možemo učiti jedni od drugih te komplementarno upotpunjavati vlastite ponude i programe. Samokritički zaključujemo, da je, unatoč mnogim oblicima te skrbi i predanim nastojanjima, sve to još uvijek premalo, jer zasigurno ima još dosta neiskorištenih mogućnosti za povećanje kvalitete i opsega skrbi za brak i obitelj.
Upućujemo na našu Zajedničku izjavu o obitelji iz 2011. godine, u kojoj među ostalim stoji: „Polazeći od iskustva da je obitelj našega vremena ugrožena u brojnim segmentima njenog postojanja i osvjedočeni o njenom nezamjenjivom značaju za društvo i ljudski rod uopće, ovom Zajedničkom izjavom o obitelji kao visoki predstavnici triju monoteističkih religija u Hrvatskoj, židovske, kršćanske i islamske, zalažemo se za širu javnu i društvenu potporu očuvanju i ozdravljenju obitelji u Hrvatskoj, za prožimanje odgoja u obitelji istinskim vrednotama i vrlinama, za obitelj kao zajednicu u kojoj se ne živi samo radi sebe već i radi drugoga, jer držimo da samo tako obitelj može postati jamac kvalitetnijih međuljudskih odnosa i bolje budućnosti društva i čovječanstva.“
Na tome tragu, nakon što smo iznijeli iskustva i razmijenili primjere dobrih praksi u radu sa zaručnicima, supružnicima i obiteljima, osobito naglašavamo važnost preventivnog djelovanja kako prije sklapanja braka, u smislu što bolje priprave mladih ljudi za bračni i obiteljski život, tako i poslije sklapanja braka u cilju njegovanja braka i obitelji odnosno očuvanja njezina jedinstva, cjelovitosti i sklada, jer takav preventivni pristup olakšava obiteljima da potpunije ispunjavaju svoje društvene uloge na dobrobit cijeloga društva.
Na temelju iznesenih iskustava uočavamo sve veći i sve obuhvatniji angažman vjerskih zajednica oko očuvanja braka i obitelji u Hrvatskoj, uvjetovan također sve većim i sve brojnijim problemima i izazovima s kojima se današnji čovjek susreće u svom bračnom i obiteljskom životu. Potreba za takvim angažmanom vidljiva je i u studijama koje pokazuju da se osobe u braku koje njeguju svoju vjersku dimenziju i redovito ju prakticiraju, u manjoj mjeri razvode, što može upućivati i na veću kvalitetu braka.
Time se sprečavaju negativne posljedice razvoda koje se ne odnose samo na djecu, već i na muškarca i ženu koji se razvode te u konačnici na čitavo društvo. Te posljedice mogu obuhvatiti i pogoršanje fizičkog i psihičkog zdravlja, skraćivati životni vijek (katkada se poseže i za samoubojstvom), uzrokovati lošiji školski uspjeh, pojavnost asocijalnih oblika ponašanja i ovisnosti, siromaštvo te ekonomske i gospodarske gubitke koji iz svega toga proizlaze. Zato držimo da bi zaštita braka i obitelji trebala biti društveni prioritet i da je oko toga potrebno postići jasan konsenzus svih društvenih čimbenika.
Zabrinuti smo što taj jasni konsenzus na mnogim razinama ne postoji u dostatnoj mjeri, kao da se ne uviđa da su zdrave i skladne obitelji dragocjenost i najčvršći temelj društva i da su zdravi i skladni brakovi osnovni preduvjet zdravih i skladnih obitelji kao optimalnog okružja za skladan rast i razvoj budućih naraštaja. U vrijeme kada ekonomska kriza, koja u Hrvatskoj ne jenjava, ima sve pogubniji utjecaj i na stabilnost i održivost brakova i obitelji, držimo da su kvalitetno i primjereno odgojena i obrazovana djeca jedan od najvažnijih jamaca održivog razvoja društva, a time i njegov osnovni „resurs“. Bez njih društvo nema ni nade niti budućnosti.
Kako bi se djeci zajamčilo što povoljnije i sigurnije okružje držimo važnim da i brak bude primjereno zaštićen. Nažalost, brak između žene i muškarca, čije se sklapanje navodi kao ljudsko pravo u čl. 16 Opće deklaracije o ljudskim pravima, do sada nije bio dio Ustava RH pa u tom pogledu nije uživao takav najviši oblik zaštite društva i države. Kao visoki predstavnici vjerskih zajednica pozivamo sve građane RH da se ravnaju prema Općoj deklaraciji o pravima čovjeka u kojoj u čl. 16, st. 1 stoji: „Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj“, a u čl. 16, st. 3: „Obitelj je prirodna i osnovna jedinica ljudskog društva i ima pravo na zaštitu društva i države“; prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u kojoj se u čl. 12 kaže: „Muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj“ te prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske u kojem u čl. 5 piše: „Brak je zakonom uređena zajednica žene i muškarca“. Uz to, naše vjernike pozivamo da se ravnaju i prema religijskim i vjerskim zasadama naših zajednicakao i prema našoj Zajedničkoj izjavi o obitelji iz 2011. u kojoj smo iznijeli naše zajedničke stavove o braku i obitelji.
Pozdravljamo odluku Hrvatskog sabora o raspisivanju prvog referenduma u Republici Hrvatskoj, koji su zatražili i omogućili birači, njih gotovo 750.000, te pozivamo sve vjernike naših zajednica: katolike, pravoslavce, protestante, židove, muslimane i druge, da u nedjelju, 1. prosinca 2013. izađu na referendum i svojim glasom osiguraju ustavnu zaštitu braka, budući da je brak kao zajednica žene i muškarca najbolje mjesto za primanje i podizanje djece i osnova obitelji koja je stoga temeljna jedinica svakog društva.
Isto tako izražavamo uvjerenje da se radi o referendumu koji je od presedanskog značaja za Hrvatsku, te ističemo da je važno da vjernici, a tako se izjašnjava velika većina građana Republike Hrvatske, imaju priliku donijeti objektivnu, informiranu i slobodnu odluku o referendumskom pitanju.
Podupiremo referendum za brak jer time želimo zaštiti najslabije u našem društvu, a to su djeca, budući da djeca trebaju obitelj kao prirodni najbolji ambijent za odrastanje i rast u zrelosti i osobnosti.
Podržavamo sva nastojanja države koja su u korist obitelji i njene zaštite. S obzirom na novi Obiteljski zakon zalažemo se da pri njegovom donošenju, kao prvo i temeljno načelo, bude zaštita braka i obitelji.
Apeliramo na sva tijela i sve vjernike u našim vjerskim zajednicama da nastave, u okviru svojih mogućnosti, još cjelovitije pružati pomoć, usluge i sadržaje koji pridonose stabilizaciji braka i obitelji, kako vjerničkim obiteljima tako i svima drugima. Nadamo se da će hrvatska javnost ta nastojanja prepoznati kao pozitivna i molimo da ona budu primjereno vrednovana od strane institucija lokalne, županijske i državne vlasti. Zajednički cilj svih sastavnica našeg društva jest kvalitetna obiteljska i populacijska strategija, kojom bi se stvaralo prijateljsko ozračje za obitelji i sustavnije planiralo daljnje korake u cilju njihove zaštite i očuvanja.
Pozivamo vjernike naših zajednica da svojim osobnim djelovanjem i zalaganjem, još intenzivnije daju svoj doprinos zaštiti i očuvanju braka i obitelji, prije svega osnažujući obitelji konkretnom pomoću i potičući ih da preuzimaju svoju društvenu ulogu te tako utječu na svoju budućnost.
Skrb za brak i obitelj u svojim vjerskim zajednicama nastojat ćemo učiniti što učinkovitijom i konkretnijom. Ona može obuhvaćati uzajamno upoznavanje o iskustvima u toj skrbi, ali i koordinaciju u onome što nam je realno moguće.
Svjesni da je Bog onaj koji je ustanovio brak i obitelj, povjeravamo sva naša nastojanja Njegovom vodstvu te pozivamo vjernike naših vjerskih zajednica i sve društvene sastavnice i čimbenike, da se svi zajedno, još predanije i sustavnije zauzimamo oko dobra braka i obitelji u Hrvatskoj.
U Crkvenim općinama se prije ili na sam Dan reformacije (31.listopad 2013.) održavaju Bogoštovlja i(ili) prigodna predavanja. Donosimo pogled na dva događaja. Prvi je Bogoštovlje i predavanje koje je održano dana 27. listopada u Reformiranoj crkvi Bjeliševac, a drugo u Reformiranoj crkvi Zagreb (30. listopada) gdje je bilo prigodno predavanje i koncert: Improvizacija na korale reformacijske tradicije, te tri izlaganja ujedinjena temom: Duhovno-društveni poticaji reformacije.
Reformirana Crkva u Hrvatskoj - dugi niz stoljeća - obilježava Dan reformacije. Posebno je zadovoljstvo uočiti kako institucije Republike počinju uočavati ovaj značajna datum u povijesti zapadne civilizacije. Vrlo neobično - ali pohvalno - je i to što zajednice koje baštine antireformacijsku odnosno anabaptističku baštinu te su u načelu protiv svih bitnih postavki reformacije već kraći niz godina uzimaju i slave ovaj dan.
Na predavanjima koja su održana istaknuto je sljedeće: «Reformacija je pozitivan duhovno - društveni pokret koji se ustroji i proširio - pod Božjim nadahnućem i vodstvom - u Europi tijekom 16.st, a čiji su poticaji i učinci vidljivi u društvu današnjice.
Donijela je duhovne i organizacijske promjene Crkve, društvene zajednice, te ustrojavanja reformiranog kršćanstva, tri Crkve europske reformacije: Reformirane – Prezbiterijanske, Evangeličke i Anglikanske – Episkopalne, te novog pravca u misli poznatog kao reformirana teologija.
Reformacija se sučelila s ustrojem, strukturom, praksom i teologijom tadašnje Crkve. Poticala je primjenu izvornih načela teologije i prakse kršćanstva. To nije bio revolucionarni pokret, nego težnja poboljšanja postojeće Crkve i društva. Zbog političkih, ekonomskih i religijskih interesa, te odbacivanje duhovnih reformi promjene su bile teško izvodljive, zbog toga je došlo do ustrojavanja reformiranih crkava.»
Dana 26. i 27. listopada 2013. u organizaciji Franjevačkog svjetovnog reda Mjesno bratstvo Kaptol – Grupa za ekumenizma i dijalog, u suradnji s Povjerenstvom za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije; uz nazočnost monoteističkih vjerskih zajednica i ove godine održan je međureligijski molitveni susret u povodu obilježavanja Dana duha Asiza. Ovogodišnja centralna tema bila je "Snagom vjere za optimizam života", a vodilja molitve i predavanja bila je povezana sa imigrantima i emigrantima.
Ova inicijativa Rimokatoličke Crkve ima dugačku tradiciju koju ja započeo njezin poglavara papa Ivan Pavao II. u talijanskom gradiću Asizu koji je rodno mjesto sv. Franje.
Reformirana Crkva podržava sve inicijative koje potiču mir i razumijevanje različitosti zbog toga se sa radošću odaziva na ovakve skupove i potiče: mir, snošljivost, razumijevanje različitosti te duhovnu obnovu naše domovine Hrvatske!
Reformirana kršćanska - kalvinska Crkva u Hrvatskoj postala je punopravna članica sa pravom glas i učešća (dva predstavnika) još jedne međunarodne - regionalne inicijative Reformiranih Crkava - Generalni konvent. Ovim se Crkvi odaje priznanje i daje potvrda o nasljedovanju reformacijskog - kalvinskog nasljeđa u Hrvatskoj.
Glavni skrbnik Crkve g. Josip Kel povodom ovog događaja je izjavio sljedeće: "Crkva u Hrvatskoj organizirano djeluje od vremena kršćanske reformacije 16.st.
Iako su se društvene okolnosti mijenjale ona je ostala vjerna svom evanđeoskom poslanju. Naša je želja te kršćanske - reformacijske vrijednosti prenositi i promicati u novim društvenim uvjetima.
Pri tome čuvamo svoju tradiciju te smo povezani sa zajednicama koje imaju identični nauk. Reformirane Crkve tzv. Karpatskog bazena dijele zajedničko nasljeđe, koje je poticaj za danas.
Reformirana Crkva je uvijek bila multietnička ali su vjernici mađarskog identiteta bili njezin značajan dio. Malo koja dva naroda dijele toliko puno zajedničke povijesti kao Hrvati i Mađari. Mađarska je bila jedna od ključnih pomoćnica u našoj borbi za slobodu i na europskom putu Hrvatske.
I ovim se višestoljetno zajedništvo naših naroda potvrđuje, a mi kao mala zajednica dajemo svoj doprinos u izgradnji Hrvatske kako na duhovnom tako i društvenom nivou. " Istaknuo je Glavni skrbnik.
Generalni konvent je zajedništvo Reformiranih Crkava: Hrvatske, Mađarske, Austrije, Slovačke, Ukrajine, Rumunjske, Srbije i Slovenije koji ujedinjuje približno tri milijuna vjernika. Ova regionalna inicijativa povezuje Reformirane Crkve koje nasljeduju autentični konfesionalni identitet poznat i kao kalvinizam.
Za reformirane je vjernike Sveto pismo vrhovni autoritet nauke, morala, prakse i Bogoštovlja Crkve. Biblija je Božja riječ i Objava Boga čovjeku. Nauk Svetoga pisma interpretiran je kroz opća i konfesionalna vjerovanja Crkve: Apostolsko, Nicejsko-Carigradsko (325. i 381po.Kr.), Atanazijsko vjerovanje (500.po.Kr.) i Kalcedonsko (451.po.Kr.). Konfesionalni dokumenti do kojih se u GK-u posebno drži su: Heilderbergški katekizam (1563.g.) i II. Helvetsko vjeroispovijedanje (1566.g.).
Reformirana Crkva u Hrvatskoj članica je više međunarodnih asocijacija među kojima su Svjetska zajednica Reformiranih Crkava, Europska zajednica Reformiranih Crkava, Zajednica Protestantskih Crkava Europe, Svjetsko vijeće Crkava, Konferencije EU Crkava, a sada i Generalni konvent Reformiranih Crkava.
Ministarstvo vanjskih poslova na sastanku Vijeća (24. lipnja 2013. Luxembourg) donijelo je - Smjernice o promicanju i zaštiti prava na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, te je usvojilo odrednice i dalo: objašnjenja razloga za takovo djelovanje, svrhe i djelokruga te odgovornosti državnih institucija u zaštiti vjerskih prava i sloboda.
1. Pravo na slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja, više poznato pod nazivom pravo na slobodu vjere i uvjerenja (Freedom of Religion or Belief) je temeljno pravo svakog ljudskog bića. Kao univerzalno ljudsko pravo, sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja garantira poštovanje različitosti. Sloboda prakticiranja tog prava izravno pridonosi demokraciji, razvoju, vladavini prava, mira i stabilnosti. Kršenje slobode vjere ili uvjerenja može pogoršati netrpeljivost i često služi kao rani pokazatelj mogućeg nasilja i sukoba.
2. Sve osobe imaju pravo na iskazivanje svoje vjere ili uvjerenja, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javnim ili privatnim štovanjem, obredima, praksi i podučavanju, bez straha od zastrašivanja, diskriminacije, nasilja ili napada. Osobe koje mijenjaju ili napuštaju svoju vjeru ili uvjerenje, kao i osobe koje nemaju teistička uvjerenja ili se deklariraju kao ateisti trebaju biti jednako zaštićeni, kao i ljudi koji ne ispovijedaju nikakvu vjeru ili uvjerenja.
3. Prekršaje ili zlouporabe slobode vjere ili uvjerenja, počinjeno od strane državnih i nedržavnih aktera, su široko rasprostranjena i složena te utječu na ljude u svim dijelovima svijeta, uključujući i Europu.
4. U promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, EU je vođena univerzalnošću, nedjeljivošću, međusobne povezanosti i međuzavisnosti svih ljudskih prava, bila ona civilna, politička, ekonomska, socijalna ili kulturna.
5. U skladu s univerzalnim i europskim standardima ljudskih prava, EU i njezine države članice obvezale su se poštivati, štititi i promicati slobodu vjeroispovjesti ili uvjerenja unutar svojih granica.
6. S tim smjernicama, EU potvrđuje svoju odlučnost za promicanje, u svojoj vanjskoj politici ljudskih prava, slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja kao pravo koje će primijenjivati svatko posvuda, na temelju načela jednakosti, nediskriminacije i univerzalnosti. Svojim instrumentima vanjske politike, EU namjerava pomoći spriječiti i rješavati kršenja tog prava na pravovremen, dosljedan i koherentan način.
7. Pri tome, EU se fokusira na pravo pojedinaca, da vjeruju ili da ne vjeruju, sami ili u zajednici s drugima, slobodno izražavaju svoja uvjerenja. EU ne razmatra osnovanost različitih religija i uvjerenja, ili nedostatak istog, ali jamči pravo vjerovati ili ne vjerovati. EU je nepristrana i nije povezana s bilo kojom vjeroispovjesti ili uvjerenjem.
8. Smjernice objašnjavaju što su međunarodni standardi ljudskih prava na slobodu vjeroispovjesti ili uvjerenja, i daju jasne političke linije predstavnicima institucija Europske unije i zemalja članica EU, da se koriste u kontaktima s trećim zemljama i međunarodnim i civilnim društvenim organizacijama. Oni također pružaju službenicima praktične smjernice o tome kako nastojati spriječiti povrede slobode vjeroispovjesti ili uvjerenja, analizirati slučajeve, i reagirati učinkovito na prekršaje gdje god se pojavili, u cilju promicanja i zaštite slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja u vanjskom djelovanju Europske Unije.
- Države moraju osigurati da njihovi pravni sustavi osiguravaju odgovarajuće i djelotvorne garancije slobode misli, savjesti, vjeroispovjesti ili uvjerenja svima, koje se primjenjuju na cijelom njihovom teritoriju bez isključivanja ili diskriminacije, te da se te odredbe na odgovarajući način provode.
- Države imaju primarnu dužnost zaštititi sve osobe koje žive na njihovom teritoriju i pod njihovom nadležnošću, uključujući i osobe koje imaju ne-teistička ili ateistička uvjerenja, pripadnika manjine i autohtone narode i zaštititi njihova prava. Države moraju tretirati sve osobe jednako, bez diskriminacije na temelju njihove vjeroispovjesti ili uvjerenja.
- Države moraju uspostaviti učinkovite mjere kako bi se spriječilo ili sankcioniralo kršenje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja kada se pojave, i osigura odgovornost.
- Osim toga, sudionici Međunarodnog pakta imaju obvezu da zabrane svako javno zagovaranje vjerske mržnje koje predstavlja poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje. Države trebaju osuditi sva djela nasilja i dovesti počinitelje pred lice pravde.
- Nasilje ili prijetnje - kao što su ubojstvo, smaknuće, nestanak, mučenja, seksualno nasilje, otmice i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja - rašireni fenomeni koji se moraju riješiti.
Europska Unija će koristiti političke dijaloge za poticanje suradnje i koordinaciju nastojanja u promicanju slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, te se zajedno sa zemljama članica boriti za pravdu svih građana.
Cijeli se dokument u PFD-u nalazi u rubrici Priopćenja i osvrti.
Četrnaesta Opća skupština Konferencije europskih Crkava (KEC) održana je u Budimpešti od 1. do 8. srpnja 2013. Opća skupština (OS) i radni skupovi bili su od 3. do 8.srpnja 2013. OS je započela Bogoštovljem koje je predvodio preč. Jozef Stainbach, biskup Reformirane Crkve u Mađarskoj za tzv. Dunavsku oblast.
Nazočilo je 470 učesnika, od toga 220 delegata sa pravom glasa (predstavljaju više od 50 milijuna kršćana Europe). Održano je pet plenarnih zasjedanja. Učesnici su došli iz: Austrije, Armenije, Albanije, Belgije, Češke, Danske, Estonije, Finske, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Irske, Islanda, Latvije, Litve, Linhenštajna, Mađarske, Makedonije, Nizozemske, Norveške, Poljske, Portugala, Rumunjske, Srbije, Slovačke, Švedske, Švicarske, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva (Engleska, Škotska, Wales).
Među Crkvama članicama sa pravom glasa i učešća u radu OS je Reformirana Crkva u Hrvatskoj, a delegat je bio tajnik Sinode.
Moto, «Što još čekaš!» nadahnut je redcima Svetoga pisma Dj 22,14-16 i primjerom obraćenja apostola Pavla (Dj 9,1-8). Potiče na promišljanje i potrebu kršćansko-evanđeoskog svjedočenja i djelovanja kod izazova koji se očituju u Europi koja prolazi društvene promjene.
Fotoreportažu pogledajte i pročitajte putem POVEZNICE.
Povodom povratka Hrvatske u okrilje kulture i tradicije kojoj pripada, te pristupa Europskoj Uniji, Crkva potiče sve ljude dobre volje da nastave raditi kako bi se štetne posljedice komunističkog totalitarizma te jugoslavensko-četničkog razaranja i destrukcije u potpunosti popravili i počistili.
Naše su molitve usmjerene za blagoslov svih građana Hrvatske, bez obziran na njihove posebnosti, te institucija: Predsjednik, Sabor i Vlada Republike Hrvatske. Neka Bog blagoslovi i pomogne u nastavku izgradnje Hrvatske kao naše zemaljske domovine, koja je usputna stanica u Vječnu domovinu koja je kod Boga našega Stvoritelja!
Molitva za Hrvatsku: «Bože, Oče naš nebeski, hvala i slava pripada Tebi, koji si nas ljubavlju i milošću spasio po našemu Gospodinu Isusu i prihvatio kao svoju djecu. Zahvaljujemo za svaki novi dan, za svaku novu priliku da postanemo bolji i Tebi ugodniji. Daj da Ti iz dana u dan sve bolje služimo i da naši životi budu Tebi na slavu.
Molimo za našu domovinu koja ulazi u fazu velikih i važnih promjena, onima na vlasti podari mudrosti i znanja kako bi pravedno i dobro upravljali ovom državom, te radili za opće dobro. Daj da reforme donesu bolji život za sve. Posebno molimo za: patnike, nezaposlene, obespravljene, za one koji jedva preživljavaju i svim se silama bore da prehrane svoje obitelji. Molimo Te za bolje sutra, za pravednije dane, za ljubav i mir među ljudima.
Molimo za bolju suradnju svih država Europske Unije, da se svi međusobno pomažu i budu potpora jedni drugima. Neka se potiče istinsko domoljublje, međusobno poštovanje, te prihvaćanje i briga za svakoga i drugačijega. Neka predrasude nestanu, a sve ispuni svojom ljubavlju i milošću da budemo «svjetlo svijetu i sol zemlji».
Molimo za kršćane diljem svijeta koji prizivaju tvoje sveto ime; za jedinstvo i snagu Duha Svetoga da nas podsjeti i u srca usadi riječi Svetoga pisma, Tvoju molitvu i svi budu jedno, te nas poveže ljubavlju i razumijevanjem. Samo ako ljubimo jedni druge može svijet spoznati i povjerovati da si Bog.
Daj da budemo živo svjedočanstvo ljubavi, milosti i pravednosti ovdje na zemlji, da se Tvoje ime slavi u cijelom svijetu i među narodima vlada mir i međusobno razumijevanje.
Bez tvoje pomoći ne možemo ništa dobro učiniti, zato molimo da nas osposobiš za djela ljubavi i mira, kako bismo uistinu živjeli po Svetomu pismu i širili Radosnu vijest.
Povodom proslave 475. obljetnice (25. svibanj 2013.) Reformiranog teološkog fakulteta u Debrecenu, na poziv Reformirane Crkve u Mađarskoj u ime Crkve u Hrvatskoj nazočni su bili biskup i glavni skrbnik. Pored biskupa Mađarske i reformiranih biskupa regija nazočan je bio i Premijer Mađarske.
Bogoštovlje je predvodio biskup Gusztáv Bölcskei, a propovijedao je na temelju Pavlovog govora u Ateni (Dj 17,22-34). Istaknuo je kako je Reformirani fakultet sakupio duhovna i intelektualna blaga velikih gradova Europskih univerziteta, a onda je to sijao u domovini. To može biti tajna opstojanja ustanove i u kriznim vremenima opterećenim razdorima. Podsjetio je da je fakultet ustanovljen u doba jednih od najvećih kriza, poslije Mohačke bitke (25. kolovoza 1526, u kojoj su učestvovali Hrvati i Mađari u obrani od Osmanlija) i da je institucija uvijek djelovala u nekom kriznom, promjenama ispunjenom, dobu. Međutim, fakultet nikada nije sebe slavio, već je gledao prema budućnosti i okretao se potrebitima» istaknuo je, između ostalog, biskup Crkve.
Rektor fakulteta Károly Fekete poručio je kako Fakultet ima posebnu vrijednost u baštini mađarskog školstva. U svom govoru je naglasio kako se poštuje reformirano naslijeđe 16. stoljeća, vrijednosti puritanizma 17. stoljeća, duhovnog buđenja u 18. stoljeću, što sve zajedno pridonosi spomenu na žrtve ustanka 1848-1849. Istaknuo je kako se ne zaboravljaju i previranja 20. stoljeća kada je Fakultet ispunio svoju povijesnu ulogu. U govoru voditelj ustanove je naglasio da veze sa zapadno europskim i visokoškolskim mrežama može obuhvatiti pola milijuna studenata, a ova je ustanova čuvarica znanosti, svjetionik kulture i umnožiteljica duhovno-moralnih vrijednosti u tzv. Karpatskom bazenu koja djeluje pod geslom Orando et Laborando (Molitvom i radom).
U Debrecenu djeluje kršćansko – reformirana zajednica sa oko 127000 vjernika, to je drugi po veličini grad u Mađarskoj.
U Pragu (30.05-01.06.2013.) je održana redovna Godišnja Sinoda Českobratrske církev evangelicke. Nazočno je bilo 74 delegata predstavnika Seniorata i prezbiterija, teološkog fakulteta, te 11 predstavnika sestrinskih Crkva: Reformirane Crkve u Hrvatskoj, Reformirane i Evangeličke Crkve u Slovačkoj, Reformirane Crkve u Mađarskoj, Valdeške Crkve Italije, Škotske Crkve, Ujedinjene Crkve Francuske, Prezbiterijanske Crkve Koreje i SAD-a.
Prema posljednjim podatcima Crkva u Češkoj ima 14 Seniorata (cc 250 Crkvenih općina), 250 svećenika, i devedesetak tisuća vjernika.
Sinoda je započela Bogoštovljem (30.05.), u propovjedničkoj poruci temeljenoj na Lk 9,51-56 vlč. Michal Kitta je, između ostalog, naglasio: «Želio bih istaknuti potrebu 'čvrste statike', odnosno važnosti stajanja na stijeni. Potrebu hodanja u pravom smjeru na čvrstoj zemlji. Da, upravo onako kako David opisuje vjeru. Vjera pomaže osobi da stoji čvrsto i uspravno. Biti ukorijenjen i ne prepuštati se svemu i svačemu. To je dar Božji i djelo njegovo. On podiže one koji su klonuli i daje im čvrstinu. Kada je netko izbavljen od utapanja jedino što želi je biti na čvrstoj podlozi. Bog je čuo moj vapaj za pomoć; pomogao je, izbavio je! To je vjera, a ona jača! Pomaže čovjeku ne samo ostati u snazi, nego i volji Božjoj i Duhu Svetomu. Ta čvrsta vjera Crkve je potreba u vremenima ispred nas. Veliki su financijski, društveni i emocionalni izazovi; stoga moramo biti čvrsti. Nadam se u Gospodu! Želimo pjevati pjesmu novu, himnu Bogu našemu!»
Sinodalno je zasjedanje bilo u petak i subotu (31.05. i 01.06.). Raspravljalo se o nastavku službe u novim okolnostima. Od 2017. svake godine za 5 posto smanjivati će se materijalna pomoć države koja je išla za plaće pastora u punom iznosu, te se dogovara povrat cjelokupne oduzete imovine tijekom komunističkog totalitarizma.
Delegati su istaknuli kako se ne smije zaboraviti, iako se moraju rješavati tekući problemi, evanđeosko poslanje te ono što iz njega izlazi, a to je protestantska pobožnost. Raspravljalo se o tomu koliko dugo svećenici trebaju služiti na jednom mjestu tj. treba li se sa sadašnjih 10 godina smanjiti na 5, u normalnim okolnostima, djelovanja u istoj Crkvenoj općini. Pitanje je edukacije pastoralnih službenika izuzetno bitno, a uočeno je kako iako su teološki odlično obrazovani, mnogi mlađi ili manje iskusni pristupaju službi iz "tehničkog" ugla, a stvarne potrebe i pitanja se ne uočavaju niti im se na pravilan način pristupa.
Rad je sa mladima bitan dio službe, a naglašeno je kako se toj službi treba pristupati iz pastorale, a manje administratorske perspektive. Pored rada na nivou Crkvenih općina, Crkva organizira različite aktivnosti (kampove, druženja i predavanja) za mladež te imaju jednog punovremenog svećenika u toj službi, a on koordinira i organizira rad na nivou cjele Crkve.
Raspravljalo se o prodaji zgrade Teološkog fakulteta Sveučilištu koji je za istu zainteresirano. Problemi su financijske naravi te činjenica kako je potrebno barem 1000 studenata da bude isplativo imati takovu instituciju, a oni imaju 700tinjak. Fakultet školuje teologe i socijalne radnike te smije izdavati svećeničke licence za službu u Crkvi.
Dijakonija (socijalna službe Crkve) i dalje obavlja karitativnu službu Crkve. Trenutno ima 38 centara, 1500 zaposlenika i 1000 volontera, oni između ostalog, stalno skrbe za 2000 korisnika. Crkva ima dom za stare i nemoćne, domove za djecu sa posebnim potrebama za tristotinjak korisnika.
Českobratrska církev evangelicka trenutno ima i više ustanova koje promiču misiju i poslanje Crkve od koji se ističu: Teološki fakultet koji je djelom Univerziteta u Pragu. Šest škola od toga 4 za socijalni rad i glazbena akademija. Tiskara (Kalich) godišnje izdaje 15tak knjiga različitih naslova, a mjesečni crkveni časopis Česky bratar tiska se u 3200 primjeraka. Imaju šest centara (za kampove, predavanja i seminare) u vlasništvu Crkve te dodatnih koji su u vlasništvu pojedinih Crkvenih općina.
Povodom značajnog datuma (29. svibanj Dan Hrvatskog sabora), a na poziv Predsjednika Sabora g. Josipa Leke odazvala se je i Reformirana kršćanska – kalvinska Crkva.
Predsjednik Sabora je, između ostaloga, izjavio sljedeće: „Kao najstarija od svih hrvatskih državnih institucija Hrvatski sabor je uvijek bio čuvar suverenosti i državnosti hrvatskog naroda i u njemu su se pisale najvažnije stranice hrvatske povijesti. Tako je i 30. svibnja 1990. godine upravo u Hrvatskom saboru počelo stvaranje današnje, neovisne i samostalne, moderne i demokratske hrvatske države“. Dodao je kako događaji koji su uslijedili – oružana pobuna dijela stanovništva potpomognuta odnarođenom saveznom vojskom, agresija i okupacija dijela teritorija – nisu slomili volju hrvatskih građana da žive u slobodi, nego su je čak učvrstili kao nikada prije toga. Leko je ocijenio da su to bili dani zajedništva i istinskog domoljublja kad su sve prodemokratske snage, bez obzira na političku, vjersku ili nacionalnu orijentaciju, bile ujedinjene u obrani i oslobađanju Hrvatske. Podsjetio je da je Hrvatski sabor 22. prosinca 1990. godine donio Ustav, 25. lipnja 1991. godine usvojio je Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske te 8. listopada iste godine Odluku o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, što je bio konačni iskorak u hrvatsku samostalnost i neovisnost.
Crkva daje podršku svim institucijama da provode Ustav, i Zakone te stvaraju uvijete za napredak i prevladavanje krize. Naše su molitve upućene Bogu da blagoslovi Hrvatsku te sve institucije i službenike Republike!
Inicijativa građana pod nazivom U ime obitelji želi da se u Ustav uvede definicija braka kao zajednica žene i muškarca. Ova je inicijativa ujedinila Hrvatsku na rijetko viđenom nivou, uključilo se stotine volontera, te u nekoliko dana od pokretanja dobilo podršku od više stotina tisuća građana. Budući je ta inicijativa u skladu za Općom deklaracijom UN-a te Zakonima Republike Hrvatske Crkva daje podršku!
U pismu upućeno inicijativi građana U ime obitelji ističe se: «Crkva; predsjedništvo Sinode (Biskup i Glavni skrbnik), i Sinodalno vijeće daju podršku ovoj inicijativi. Posebnu potporu iskazuju i sljedeće Crkvene općine: B. Manastir, Bilje, Bjeliševac, Brekinska, Hrastin, Kamenac, Lug, Pleternica, Vardarac, V. Pisanica, Vinkovci, i Zagreb.
Crkva stoji na kršćanskom (biblijsko – reformacijskom) naučavanju kako je brak zajednica muškarca i žene. Stoga je naše stajalište kako je takva zajednica brak te se treba štititi, promicati i čuvati kao temeljnu ćeliju i sigurnost budućnosti društva. Želimo istaknuti kako je bračna zajednica, danas, više nego ikada prije ugrožena. Iako postoje preduvjeti za njezin napredak uočavam kako je sve veći broj rastava, samačkog načina života, otuđenosti i sukoba u obitelji. Sve to stvara temelje za destrukciju i dekonstrukciju društva. Mišljenja smo kako bi učenje kulture življenja i razvoj onoga što se naziva 'protestantska radna etika' što nije nužno i religijski koncept, nego pristup radu i obvezama, briga i 'borba' za bračnu zajednicu, te njezino očuvanje i unaprjeđivanje trebale biti usvajano od 'malih nogu'; imperativ svih članova društva te posebno državnih institucija koje moraju djelovati za opće dobro i napredak», ističe se u pismo podrške.
Reformirana Crkva u Hrvatskoj daje podršku svim inicijativama koje poštuju temeljna ljudska prava i slobode čovjeka kako je to definirano i u Općoj deklaraciji UN-a. Članak 16. potvrđuje brak kao zajednicu muškaraca i žene. Nažalost pojedini krugovi sustavno i strastveno rade na uništavanju temeljne ćelije društva i rušenju pravnog sustava i uvođenja sekularne anarhije. Stoga ih se potiče da prestanu sa širenjem mržnje i predaju se stvaranju reda i mira toliko potrebnog Domovini.
Vjernici i gosti okupljeni na Bogoštovlju zahvale Bogu (12. svibanj 2013.) povodom 133 godine nazočnosti vjernika, 20 godina ustroja Crkvene općine, te 10. godine od izgradnje bogoštovnih prostorija utvrdili su vjeru te pokazali uvažavanje različitosti (vjerskih i etničkih) koje krase ovaj slikoviti slavonski kraj.
Bogoštovlje je predvodio vlč. Branimir Bučanović, uz suučesništvo vlč. Jozefa Arpasija, vlč. Pavela Kašpara, vlč. Miroslava Fridriha te g. Vladimira Kamenčaka.
Propovjednički nagovor je temeljen na Svetomu pismu (Iv 3,1-21 i Dj 1,1-11), a istaknuto je kako pouzdanje u Boga predstavlja temelj duhovne obnove i blagoslova. Ona se očituje u životu vjere i nade koja tako promatra i svijet koji ju okružuje te i u najtežim trenutcima ne gubi pozitivnu perspektivu.
Naglašeno je kako je Kristovo uskrsnuće povijesni događaj i temelj kršćanske vjere, a vrhunac je postuskrsnog vrjemena u Kristovom uzašašću na nebesa. Značajan je to događaj u povijesti spasenja, pokazatelj Božje snage i Kristove veličine. On sjedi Bogu s desne, On je najveći autoritet na nebu i zemlji, Njegovo kraljevstvo ne će proći, On će ponovo doći! Vjera u Kristov ponovni povratak temelj je kršćanske nade; ona je neodređena (ne zna se točni nadnevak povratka), ali je i sigurna (vratit će se), ona daje utjehu jer znamo kako nismo sami nego je Bog sa nama i uz nas!
Vjernici prolaze sve teškoće koje prolazi i društvo u kojemu žive, ipak imaju duhovnu dimenziju (vjera u Boga) koja njima i društvenoj zajednici može pomoći. Stoga se ističe potreba da se pozitivne vrijednosti koje je dala Reformirana Crkva, a koje su mjerljive i vidljive u društvima koja imaju znakovitu nazočnost naših vjernika (Švicarska, Nizozemska, Češka, Slovačka, Velika Britanija, Mađarska, Njemačka, SAD, Australija, Novi Zeland, Južna Koreja itd.) potiču i promiču u Hrvatskoj. Među mnogim vrijednostima koja je donijela reformacija svakako se ističu vjera koja se temelji na molitvenom životu, proučavanju Svetoga pisma i života vjere u Crkvi, te oživljavanje sustava vrijednosti društvene pravednosti i visoke radne etike u svakodnevnom životu. Istaknuto je, između ostaloga, u propovjedničkoj poruci.
Molitveni zagovor predvodio je vlč. Jozef Arpasi, a donosimo ga u cijelosti: «Gospodine zahvaljujemo na tvojoj dobroti, što si nam omogućio da možemo biti ovdje u Domu tvom. Da se zajedno sa vjernicima Bjeliševca, radujemo i slavimo sveto ime tvoje povodom desete obljetnice izgradnje ove predivne Crkve, među posvećenim zidovima tvoje Crkve koja je građena za slavu tvoju. Mnogi su se već molili i slušali Riječ tvoju, molimo te prebivaj i dalje u ovoj zajednici vjernika. Blagoslovi ovu zajednicu, sve njene članove od najmlađih do najstarijih, neka zajednica bude tvoj narod, 'paše' tvoje vjerno 'stado', neka te slave od pokoljenja do pokoljenja! Molimo te Gospodine vodi nas putem svojim; pomozi da tražimo uvijek tvoju volju, da ne živimo bez tebe ili protiv tebe, pomogni da nas društveni slojevi i jezici ne razdvoje; već čuvamo jedinstvo ljubavi, opraštanja i ostanemo jedinstveni u tebi. Blagoslovi pastora ove crkvene zajednice, podupirući i dalje njegovu pastoralnu službu i rad. Molimo te blagoslovi našu Crkvu u Hrvatskoj, njeno odgovorno vodstvo, sve pastore, prezbitere, Duhom Svetim daj nam snage, među narodom 'sol i kvasac' da budemo. Blagoslovi i čuvaj našu Domovinu, naš narod, daj mudrosti onim kojima si povjerio vodstvo ovoga naroda i blagoslovi njihov odgovoran rad. Gospodine daj mir cijelom svijetu, neka svi narodi i svaki čovjek živi u miru i slozi. Gospode Bože naš; daj nam jedno srce, i jedan put da svagda tebi služimo, molimo te po Gospodinu Isusu Kristu našemu! Amen!»
Uz vjernike Reformirane crkve Bjeliševac nazočni su bili: biskup vlč. Lajoš Čati Sabo, vlč. Jozef Arpasi, vlč. Andrea Langh.
Predstavnici Crkve iz Češke, vlč. Pavel Kašpar zamjenik sinodalnog seniora, glavna skrbnica Lia Valkova, te svećenici: vlč. Pavel Kašpar, vlč. Miroslav Fridrih, vlč. Peter Brodsky, te senior vlč. Jan Krupa. Glavna skrbnica je sve nazočne pozdravila te poručila kako Crkva stoji uz zajednicu i podržava sva nastojanja kako bi se evanđeoska poruka integrirala u skladu sa društvenim okolnostima i mogućnostima, a svjedočanstvo bilo i ostalo trajni podsjetnik vjere u Boga.
U posjetu su došli i predstavnici Crkvenih općina: Zagreb, Lug, Kamenac, Vardarac, Bilje, Korog, Vinkovci, i Pleternica.
Nazočan je bio župnik Rimokatoličke Crkve Kutjevo preč. Marijan Đukić, koji je sve nazočne pozdravio te uputio riječi nagovora nadahnutog duhom uvažavanja i poštovanja. Pismo pozdrava uputila je i Hrvatska Starokatolička Crkva.
Predsjednik Republike Hrvatske uputio je svoje pismo podrške u kojemu se ističe sljedeće: «Reformirana tradicija kojoj pripadate, u našim krajevima postoji, stoljećima i važan je dio hrvatske duhovne i kulturne tradicije
Žao mi je da zbog već ranije dogovorenih obaveza nisam mogao danas posjetiti vašu zajednicu u Bjeliševcu. Nadam se da će to biti moguće nekom drugom prilikom. Još uvijek nosim lijepe uspomene na moj posjet Lugu i Korođu, na druženje s vjernicima i srdačan doček koji su mi priredili.
Hrvatska je zemlja vjerskih sloboda i vjerske tolerancije, a etnička, duhovna i kulturna različitost su bogatstvo hrvatskog naroda. Zato je jedan od najvažnijih zadataka sačuvati ih i unaprijediti u multikulturalnoj i multireligijskoj Hrvatskoj, ali i Europskoj zajednici. I reformirani kršćani u Hrvatskoj daju tome značajan doprinos, aktivno doprinoseći boljitku svoje domovine.» istaknuo je Predsjednik Republike Hrvatske g. Ivo Josipović.
Tajnik komisije za odnose sa vjerske zajednicama pismeno se ispričao, što nije mogao nazočiti, zbog službenog putovanja izvan Republike Hrvatske.
U ime Županije Požeško-slavonske te kao izaslanik Župana nazočan je bio dožupan g. Željko Jakopović. Iskazao je podršku i uvažavanje svih različitosti te poručio kako Županija poštuje, uvažava i čuva posebnosti svojih građana.
Gradonačelnik Grada Kutjeva g. Ivica Nikolić sve je srdačno pozdravio te istaknuo kako ova zajednica dijeli i promiče sustav vrijednosti koji je za opće dobro svih građana.
Nakon Bogoštovlja okupljeni su imali zajedničko druženje i ručak u Domu, a kulturni program (glazba, pjesme i narodni ples) pripremili su članovi Češke besede koja djeluje u tom kraju. Duhovno obnovljeni mnogi su izrazili zahvalnost Bogu i zadovoljstvo ovim duhovno-društvenim okupljanjem. Više o zajednici vjernika može se saznati na web stranici zajednice (www.eklezija.org).
U Zagrebu je 7. svibnja 2013. održan Osmi međureligijski susret vjerskih zajednica Hrvatske na kojemu su bili nazočni predstavnici: židovskih, kršćanskih i muslimanskih zajednica.
Susret je održan u prostorijama Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Zagrebu, a sudjelovali su: predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog sisački biskup msgr. Vlado Košić, tajnik istoga Vijeća prof. dr. sc. Jure Zečević, protojerej stavrofor Srpske pravoslavne Crkve o. Slobodan Lalić, protojerej Makedonske pravoslavne Crkve - Ohridske arhiepiskopije o. Kirko Velinski, generalni vikar Evangeličke crkve u RH Branko Berić, tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Republici Hrvatskoj, Branimir Bučanović, predsjednik Saveza baptističkih crkava u RH Toma Magda, predstavnik Evanđeoske pentekostne Crkve, predstavnik Jadranske unije konferencija Kršćanske adventističke Crkve, rabin Koordinacije židovskih općina u RH Luciano Moše Prelević, rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj Kotel Da Don i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u RH muftija Aziz ef. Hasanović.
Predstavnici religija su izrazili zabrinutost zbog ekonomskih problema te apeliraju na sve vjernike, ljude dobre volje te institucije Republike Hrvatske da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se ova kriza, koja je prvenstveno kriza duha i morala, što prije prevladala.
U izjavi se, između ostalog, ističe: «Stoga pozivamo, u svrhu postizanja dugoročnih pozitivnih rezultata, na dublji, studiozniji i suptilniji pristup aktualnoj ekonomskoj krizi, osobito s obzirom na formaciju osobe odgojem i obrazovanjem. Držimo da bi rješenju ekonomskih pitanja uvelike pridonijelo, ako bi se više vodilo računa, da odgoj i obrazovanje već od najranije dobi u većem stupnju budu odgoj i obrazovanje za socijalnu pravednost i jednakost, za solidarnost i humanost. Asocijalnost i egocentrično upotrebljavanje drugog čovjeka na svoju korist a na njegovu štetu, mogu se najučinkovitije liječiti i suzbijati primjerenom 'socijalizacijom', to jest razvijanjem osjećaja za bližnje, za njihovu situaciju i potrebe.
Zalažemo se zajednički za razvijanje svijesti i konsenzus svih o potrebi revalorizacije i 'popravljanja' jednostranih sustava vrijednosti u sadašnjim sustavima odgoja i obrazovanja, kod nas i u svijetu, koji su nas doveli u sadašnju ekonomsku krizu. Držimo da su nam potrebni novi, kvalitetniji, svestraniji i multidisciplinarno utemeljeni i usuglašeni sustavi, koji će - s onu stranu bilo kakvih ideoloških predznaka - imati više izgleda da tijekom formacije profiliraju zrele, socijalizirane i za druge ljude senzibilizirane osobe kao jamce pravednije (pre)raspodjele dobara i uspješnije ekonomije. Uvjereni smo da tek snažniji naglasak na etičkoj dimenziji suvremenih kriza i bez pridržajna afirmacija neideologiziranih moralnih načela, dugoročnije gledano, može Hrvatsku, Europu i svijet učiniti sretnijim mjestom života za sve ljude i u ekonomskom pogledu.»
Cijela Izjava osmog međureligijskog susreta predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj biti će dostupna u rubrici Priopćenja i osvrti.
Dana 20. travnja 2013. u Crkvenoj općini Hrastin, koja je bila i domaćin, održana je proljetna konferencija Crkve na kojoj je bilo nazočno osamdeset predstavnika zajednica te članovi Sinodalnog vijeća Reformirana Crkve u Hrvatskoj.
Okupljene je pozdravio domaćin vlč. Peter Sen, te istaknuo kako je od svega najvažnija čvrsta vjera. Biskup Čati Sabo Lajoš u pozdravnom je govoru zahvalio dr. Huszár Pálu koji je i unatoč mnogobrojnim obvezama našao vremena za predavanje, koje je prijeko potrebno zbog rasta u vjeri i odgovornog života.
Predavanja su aktualizirala kršćansku reformaciju-kalvinizma, a predavač je bio prof. dr. Huszár Pál, glavni skrbnik prekodunavske Biskupije i supredsjednik Sinode Reformirane Crkve u Mađarskoj. Predavanje je bilo podijeljeno u nekoliko cjelina: Jean Calvin (Kalvin) i zajednica, škola, crkvena organizacija i stega u Crkvi, povezanost Heidelberškog kaktekizma sa kalvinizmom, te kršćanstvo i društveni život.
Biblijski nagovor je temeljen na zapisu Svetoga pisma: «Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: 'Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko, i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.' Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.» Djela. 5, 33-42.
Dr. Huszár Pál je u svome govoru naglasio, kako je Kalvin više nego običan reformator, jer je njegova ostavština neizmjerno velika. Istaknuta je i važnost kršćanske ljubavi koju što više dijelimo, neće biti manja, dapače ta će ljubav biti veća i biti će je sve više i više, a sve što smo dobili kalvinskom ostavštinom, ponesimo i podijelimo!
Reformirana crkva Zagreb izdala je novo izdanje (ožujak 2013.) II. Helvetskoga vjeroispovijedanja naslova Vjeroispovijedanje na temelju Svetoga pisma.
U uvodniku se ističe: «Drugo Helvetsko vjeroispovijedanje (1566.) su vrlo rano prihvatili švicarsko-njemački reformirani kršćani, te je to i naziv za Vjeroispovijedanje Reformirane Crkve. Riječ "helvetsko" latinskog je korijena i znači "švicarsko".
Autor je Heinrich Bullinger, rođen 18. srpnja 1504. u Bremgartenu, a umro 17. rujna 1575. u Zürichu u Švicarskoj. Ovo je vjeroispovijedanje postalo općeprihvaćen dokument Reformirane Crkve. Godine 153l, Bullinger je postao župnikom crkve u Zürichu. Bio je uzoriti reformator. Službu propovijedanja je održavao najmanje dva puta tjedno. Napisao je mnoge komentare Staroga i Novoga zavjeta. Kao osoba ekumenskih i političkih interesa, dopisivao se s reformatorskim vođama i vladarima cijele Europe. Službu pastora je obavljao predano i uzorito, te je prihvaćao mnoge prognane reformatore u svoju kuću.
Drugo Helvetsko vjerovanje je u početku bilo osobna ispovijest napisana 1562. godine. Peter Martyr Vermigli ga je pročitao neposredno prije svoje smrti i složio se s njim, što je bio znak da će ono u konačnici biti dobro prihvaćeno. Godine 1564. izbila je kuga u Zürichu. Bullingerova žena i tri kćerke su umrle, a zarazio se i Bullinger, ali se oporavio. On je ustrajao u svojoj pastoralnoj službi, te ostao u gradu, iako je znao da i sam može biti zaražen i umrijeti. Godine 1561. Bullinger je sastavio dokument koji kasnije postaje poznat pod nazivom II. Helvetsko vjeroispovijedanje. Namjeravao ga je ostaviti u nasljedstvo Zürichške crkve kao svoju oporuku, no zbivanja u Njemačkoj su uskoro to Vjeroispovijedanje iznijela u javnost.
Izdavanje Heidelerberškoga katekizma teklo je uz poteškoće. Pojedini su utjecajni pojedinci taj katekizam smatrali previše reformiranim i od Izbornika Fredericka, upravitelja Palatinata, zahtijevali Bullingerovo privođenje na sud kao heretika. Premda sam nije bio teolog, Frederick je bio naklonjen Bullingeru, koji je ponudio ovo vjeroispovijedanje kao temelj svoje obrane. Carski parlament, vodeće tijelo Njemačke, okupio se 1566. godine, te ga sudskim postupkom oslobodilo krivnje.
U međuvremenu su švicarske crkve prihvatile Bullingerovo II. Helvetsko vjeroispovijedanje, kao svoje novo vjeroispovijedanje. Naišavši na veliko prihvaćanje u Europi i izvan nje, Vjeroispovijedanje je uskoro prevedeno na francuski, engleski, nizozemski, poljski, mađarski, talijanski, arapski i turski jezik. Odražavajući teološku zrelost reformiranih crkava, II. Helvetsko vjerovanje je bilo umjerenoga i katoličkoga duha tj. primjenjivo za sve kršćane. Od samoga je početka dokument naglašavao važnost Crkve, njezina života i potvrđivao svetopisamski autoritet kao sveopće crkveno upravljanje i reformaciju. Pridodavajući članak o predodređenju, Vjeroispovijedanje je usmjeravalo vjerovanje u Božji slobodni i milostiv odabir njenih članova u Gospodinu Isusu Kristu. Istovremeno, upućivalo je na praktično življenje okupljene zajednice razvijajući nauk bogoštovlja, crkveni poredak, rješavanje problema, službu, sakramente i brak.
II. Helvetsko vjeroispovijedanje je teološki dokument koji ima 30 poglavlja i oko 20 000 riječi. Pokazuje suglasnost reformiranog gledišta s rano-crkvenim ocima. Iako vjeroispovijedanje usvaja ekumenske simbole vjere, ono ne prihvaća prvenstvo Rima. Vrhovni autoritet se daje Svetom pismu, a to pokazuje činjenica da I-II. poglavlje naglašava to vjerovanje. Sveti spisi su Riječ Božja, koja je iznad autoriteta crkvenih otaca, koncila i tradicije. Poglavlja III-V. bave se Bogom, jedinstvom i trojstvom, problemima idola, ikona i ispravnim štovanjem Boga. Nauk o proviđenju u stvaranju, teme su poglavlja VI-VII, dok poglavlja VIII-XI. pokrivaju pad, slobodnu volju i predestinaciju. U njima se Krista predstavlja kao pravog Bogočovjeka i Spasitelja svijeta. Narednih pet poglavlja u načelu govore o putu spasenja i novom životu u Kristu. Poglavlje XII. raspravlja o Božjem zakonu; XIII. o Evanđelju; XIV. o pokajanju i obraćenju čovječanstva. Poglavlje XV. o opravdanju vjerom; XVI. o vjeri i dobrim djelima, pri čemu se dobra djela čine iz zahvalnosti zbog Božje milosti, a ne radi isticanja zasluga i spasenja. Poglavlja XVII-XXI. izlažu poziciju reformatora u Crkvi, ulogu svećenstva i dva sakramenta: Krštenje i Večera Gospodnja. Posljednjih devet poglavlja govore o crkvenom uređenju: XXII. o religioznim i crkvenim skupovima; XXIII. o molitvama i pjevanju; XXIV. o praznicima i postu; XXV. o katehezi i skrbi za bolesne; XXVI. o sahranama; XXVII. o ritualima i ceremonijama; XXVIII. o crkvenim posjedima; XXIX. o braku i celibatu; XXX. o vlasti: u njemu se prihvaća upotreba oružja samo u cilju samoobrane i kao posljednje sredstvo zaštite.»
Vjeroispovijedanje se može naručiti na: tel/fax 01 4810696 ili GSM 098 304569 ili mailom reformator@reformator.hr .
Pismo papi Franji u ime Svjetske zajednice Reformiranih Crkava (SZRC) obiluje čestitkama i pohvaljuje papinu predanost pitanjima društvene pravde.
"Dirnuti smo Vašom poniznošću", stoji u pismu s potpisom glavnog tajnika SZRC-a, Setrija Nyomija. "Ime koje ste odabrali ukazuje nam na to da će Vam položaj siromašnih i pravda za sve ljude biti važna."
Pismo je izdano nakon objave kako je nadbiskup Buenos Airesa, Jorge Mario Bergoglio (76) izabran za papu na konklavi u vatikanskoj Sikstinskoj kapeli. Papa Franjo je prvi papa iz reda isusovaca i prvi iz Amerike.
"Današnjem svijetu je uvelike potrebno vjerodostojno vodstvo koje će osporiti sile smrti vidljive u nepravdi u globalnoj ekonomiji, ljudskom zanemarivanju okoliša, militarizmu i nasilju", piše Nyomi. "Nadamo se da ćete kao papa postati uzor za vodstvo koje će pridonijeti preobrazbi svijeta."
Kao nadbiskup Buenos Airesa, novi papa bio je poznat kao branitelj siromašnih i ekonomske pravde. Iako smatran konzervativnim po pitanju seksualnosti, kao što su korištenje kontracepcije i istospolnih brakova, vatikanski promatrači kažu kako je s vremenom postao zagovornik ljudskih prava. Poznat je po bliskosti s ljudima, vođenju jednostavnog načina života, vožnji autobusom do posla te kuhanjem vlastitih obroka.
Prvi je papa koji je izabrao ime Franjo. Njegov izbor imena različito se tumači. Vatikanski komentatori objašnjavanu njegov izbor s odavanjem počasti revnom misionaru iz 16. stoljeća i suosnivaču isusovačkog reda, Franji-Ksaverskom, ili s priznanjem poniznosti svetoga Franje.
SZRC održava dijalog s Rimokatoličkom Crkvom. Središnjicu rasprave čine teološka pitanja poput Večere Gospodnje i Krštenja. Očekuje se nastavak dijaloga i nakon izbora novog pape.
U poruci iz svog doma u Južnoj Africi, predsjednik SZRC-a Jerry Pillay kaže: "Radujemo se izboru prvog pape koji dolazi iz Južne Amerike gdje se nalazi preko 40 posto rimokatolika. SZRC je usredotočena na jedinstvo kršćana, misiji i pravednosti te bismo pozdravili nove inicijative za zajednički rad u svezi dotičnih pitanja kako bismo promijenili svijet.
Pillay zaključuje svoju poruku upućujući papi molitve SZRC-a dok on bude preuzimao dužnost.
Slijedi tekst pisma SZRC-a papi.
Poštovani papa Franjo,
Uz zahvalnost Bogu na izboru Vas kao biskupa Rima i poglavara Rimokatoličke Crkve, čestitamo Vam. Primili smo večeras s radošću vijest o Vašem izboru. Kako Vam čestitamo, tako Vas također uvjeravamo kako će se naše molitve pratiti kako preuzimate veliku odgovornost u Vašoj službi u Gospodnjem vinogradu.
Izbor Vas kao prvog pape iz Latinske Amerike potvrđuje priznanje utjecaja Katoličke Crkve diljem svijeta. Dirnuti smo Vašom skromnošću. Ime koje ste odabrali ukazuje nam na to da će Vam položaj siromašnih i pravda za sve ljude biti važna.
Današnjem svijetu je uvelike potrebno vjerodostojno vodstvo koje će osporiti sile smrti vidljive u nepravdi globalne ekonomije, ljudskom zanemarivanju okoliša, militarizmu i nasilju, pogotovo nad ženama i djecom – ponekad, nažalost, počinjeno čak i u Crkvi. Nadamo se da ćete kao papa postati uzor za vodstvo koje će pridonijeti preobrazbi svijeta.
Tijekom protekle četrdeset i dvije godine, Svjetska zajednica Reformiranih Crkava i Rimokatolička Crkva upustili su se u niz bilateralnih teoloških rasprava o prisutnosti Krista u Crkvi i svijetu, našem zajedničkom shvaćanju Crkve, o Crkvi kao zajednici povezanih zajedničkim svjedočanstvom o Kraljevstvu Božjem te opravdanju i sakramentalnosti. Nadamo se kako će u narednim godinama Rimokatolička Crkva pod Vašim vodstvom i Reformirane Crkve pobrati duhovne plodove tog dijaloga posvećene također ozdravljenju sjećanja.
Voljeli bismo vidjeti pojačani ekumenski angažman Rimokatoličke Crkve. Voljeli bismo doživjeti Vaš mandat kao doba predanosti unapređenju života u jedinstvu kršćana kojeg smo primili kao dar od Gospodina.
U ime našeg predsjednika, vlč. dr. Jerryja Pillayja, naših potpredsjednika, Izvršnog odbora, osoblja i cjelokupne obitelji Svjetske zajednice Reformiranih crkava, čestitamo Vam. Na početku mandata kao znak naše molitve s Vama, Svjetska zajednica Reformiranih crkava raduje se što će imati predstavnika na Vašem ustoličenju. Također, ćemo tražiti prikladno vrijeme da Vas posjetimo u Vatikanu kako bismo Vam osobno čestitali i nastavili zajednički razvijati pravce buduće suradnje.
Molimo se da Vi i cijela Rimokatolička Crkva doživite sve najbolje od Božjih blagoslova tijekom Vaše papinske službe.
S poštovanjem,
Setri Nyomi, glavni tajnik SZRC-a.
Povodom Svjetske ekumenske molitve, 1. ožujka s početkom u 14:00, u organizaciji Reformirane udruge žena (RUŽA) održan je u Kamencu molitveni skup i predavanje.
Svake godine u sklopu Reformirane Crkve, još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, u drugoj Crkvenoj općini organiziraju se skupovi koji obrađuju godišnji molitveni moto. Ovogodišnja nastojanja na svjetskom nivou organizirala je Udruga protestantskih žena Francuske, a molitveni slogan je bio: „Bio sam stranac i primili ste me…“. Nazočni su molili prema molitvenim prijedlozima koje su dobili od organizatora. U sklopu molitve propovijed je održala pt. Ilona Andel na temelju biblijskog zapisa iz Mt 25,31-46.
Molitvenom skupu nazočio je i vlč. Danijel Tigađin sa predstavnicima Rimokatoličke Crkve. Molitvenom skupu odazvalo se je osamdeset vjernika/ca iz Crkvenih općina: Bilje, Kopačevo, Vardarac, Lug, Karanac, Kotlina, Podolje te Kamenca. Domaćini su goste srdačno dočekali, a poslije molitvenog skupa pogostili sve nazočne.
Milodar, koji je tom prilikom skupljen, je namijenjen siromašnim useljenicima u Francuskoj.
Zajednica vjernika je ustrojena kao Crkvena općina u 16. stoljeću, za vrijeme kršćansko-reformatorskog djelovanja vlč. Mihaela Starine. On je, po milosti Boga, ustrojio više desetaka kršćanskih zajednica u Mađarskoj i Hrvatskoj (Slavonija i Baranja). Govorio je nekoliko jezika, i hrvatski na kojemu je i propovijedao. Bio je dobar govornik i organizator službe, te se predano brinuo o zajednicama koje je ustrojavao. Pored pastoralne obavljao je i nadgledničku službu biskupa.
Sve do 1980. godine, u Korogu nije postojala druga osim Reformirane crkve, stanovnici su bili uglavnom kršćani reformirane konfesije; no zbog sve većeg broja miješanih brakova (uglavnom reformirani i rimokatolici), u Korogu je sagrađena i Rimokatolička crkva.
Za vrijeme Domovinskog rata crkva je bila teško oštećena, a toranj srušen. Većina je mještana prognana dok je Korog bio pod jugoslavensko-komunističko-srpskom okupacijom. Izbjeglištvo je trajalo od 1991-1998. Početkom 1998, mještani su se počeli vraćati u domove te započeli s čišćenjem i obnovom crkve. Svaki su tjedan, žene iz mjesta, dolazile i čistile porušenu crkvu. Bogoštovlja su se tada održavala u prostoriji Općine Korog, a obnovu Reformirane crkve u Korogu pomogla je susjedna i prijateljska Mađarska koja je Hrvatskoj pomagala kako vojno tako i humanitarno tijekom agresije.
Zajednica je, do sada, imala više duhovnih pastira, od početka 20. st. spominju se: Sándor Ágoston bio je sedamnaest godina župnik u Korogu, od početka 20. stoljeća do 1922. Poslije je bio župnik u Feketiću (Bačka), gdje je izabran za prvog biskupa Reformirane Crkve u SFRJ. József KOVÁCSY je služio 6-7 godina u dvadesetim godinama prošlog stoljeća. Sándor HALÁSZ je služio nešto više od godinu dana krajem dvadesetih, umro je u 40. godini života, a sahranjen je u Korogu. Ede Antretter je bio zamjenski župnik od 1930. do 1935. Za to je vrijeme živio u Korogu, a stariji ga se stanovnici sjećaju. István Csette K. je služio od 1935. do 1939. Kasnije, poslije smrti Sándora Ágostona (1960.), izabran je za drugog biskupa Reformirane Crkve u SFRJ (tada je bio župnik u Pačiru, u Bačkoj). Mihály Sipos je od 1939. služio više od 40 godina. Ostavio je dubok trag na srcima ljudi. Ibolya WEISZNÉ Fazekas je služila od 1981. do 1991, bila je prva i do sada jedina župnica u povijesti zajednice.
Od proljeća 1998. János Kanalas preuzima punu pastoralnu službu i župnik je do danas. Oženjen je za Erzsébet te imaju petero djece.
Zajednica vjernika ima organiziranu stalnu pastoralnu skrb, Bogoštovlja se održavaju na Dan Gospodnji i velike blagdane, redovita tjedna Proučavanja Biblije, te kateheza za djecu i mlade. Konfirmacija (potvrda sakramenta Krsta kroz ispovijed vjere i početak punopravnog članstva u zajednici) održava se, za polaznike sedmog i osmog razreda, svake druge godine.
Vjernici nekoliko puta godišnje obilazi stare i nemoćne vjernike koji nisu u stanju pohađati Bogoštovlje. Intenzitet ovisi o potrebama župljana, a župnik ih sa vjernicima obilazi u njihovom domu te organizira pastoralnu i duhovnu službu kako bi se osjećali prihvaćeni i znali da zajednica misli, moli i skrbi za njih.
U domovima onih koji napuste ovozemaljski svijet organizirano je večernje bdijenje. Ide se u kuću kod preminulog, pjevaju nabožne pjesme, čita i sluša Riječ Božja. Cilj je takovog okupljanja pružiti utjehu i potporu ožalošćenima. Zajednica ima blisko duhovno zajedništvo i vrlo je aktivna, a vjernice (u šest grupa) pomažu pri čišćenju i održavanju crkve.
Dana 28. siječanja 2013. u Kamencu je održan radni sastanak pastoralnih službenika/ca Reformirane Crkve.
Sastanak je započeo Bogoštovljem, nakon kojega se raspravljalo o temama i pitanjima poveznim sa djelovanjem i pastoralnom službom. Od pitanja o kojim se raspravljalo potrebno je istaknuti nastavak obnove Reformirane Crkve u Bilju koja je bila razrušena tijekom jugoslavensko-komunističkog rata protiv Hrvatske. Iako se zajednica vjernika smanjila ona djeluje pa je obnova crkvenoga objekta od velikog značaja za vjernike tog mjesta ali i za očuvanje kulturnog nasljeđa ljudi tog kraja. Dogovorena je i proljetna skupština članova prezbiterija crkvenih općina. Redovni godišnji skupovi svećenika, prezbitera, žena i djece odnosno vjernika održavaju se već dugi niz stoljeća, još od vremena reformacije, sa većim ili manjim intenzitetom i žarom. Cilj je takovih okupljanja duhovno zajedništvo, poticanje i održavanje vjere u Boga te edukacija.
Sastanak je zaključen zajedničkom molitvom i poticajem da se djelovanje i služba nastavi na slavu Božju te izgradnju Crkve.
Ekumenska nastojanja, održavana od 18. do 25.01, imala su geslo: «S čime ću doći pred tebe Gospodine», a nadahnuta su riječima Svetoga pisma: «S čime ću doći pred Gospoda, hoću li pasti ničice pred Bogom svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s telcima od jedne godine? Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potokâ ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio? Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi» Mih 6,6-8.
Glavni je pokretač, organizator i promotor Katolička Crkva, a učestvovali su predstavnici sljedećih Crkava: Rimokatoličke, Grkokatoličke, Pravoslavne (Srpske, Bugarske i Makedonske), Reformirane, Evangeličke, Baptističke, i Evanđeosko-pentekostalne. Molitvena su zajedništva održana na mnogim mjestima: Zagreb, Osijek, Rijeka, Split, Sisak, Požega itd.
Fotoreportaža putem POVEZNICE.
Konferencija europskih Crkva (KEC) je predstavila dokument kojim ističe važnost očuvanja braka kao temeljne ćelije društva. Dokument je pripremila Komisija za Crkvu i društvo, a nosi naslov: «Ljubav, solidarnost i edukacija u srcu naših društava». Dokument predstavlja temeljna stajališta i poglede Crkava članica.
Današnji način života potiče relativizaciju međuljudskih odnosa. Takav pristup ima za posljedicu destrukciju bračnog zajedništva i poremećene međuljudske odnose, stoga se podsjeća na važnost očuvanja obiteljskog zajedništva. Brak, kao zajedništvo muža i žene, je temelj društva te najpogodnije mjesto za rođenje, odgoj djece te njihovu dobrobit.
Promatrajući današnji način života vidljive su promjene koje karakteriziraju sve izraženije otuđivanje, porast razvoda i samohranih roditelja te starijih osoba koje žive same. Na temelju Svetoga pisma ističe se potreba očuvanja obitelji, djece i starijih osoba. Sukladno tomu se potiču države Europe i Crkve članice da svojim djelovanjem stvaraju temelje i okvire za održivost obitelji. To uključuje socijalnu skrb i brigu za djecu te omogućavanje roditeljima održavanje ravnoteže između obiteljskih i poslovnih obveza. Edukacija, kao slojevit i sveobuhvatan proces, je važan temelj stvaranja uvjeta za razvoj i oblikovanje obiteljskog zajedništva te odvažnih i odgovornih jedinki društva. Zbog toga se dostupnost i poticanje obrazovanja, u cilju izgradnje demokratski osviještenih te odgovornih osoba, potiče na svim razinama.
Briga za očuvanje bračne zajednice, promicanje obitelji i zdravog zajedništva temeljni su poticaji i smjernice koje se daju, a Crkve članice i države Europe se pozivaju na očuvanje tog fundamenta društva.
KEC je ekumensko zajedništvo Crkava koje ispovijedaju vjeru u Trojednoga Boga, te nasljeduju kršćansku religioznost. Okuplja protestantske, pravoslavne, i katoličke Crkve, prva je skupština bila 6-9. siječnja 1959. Glavni je tajnik vlč. dr. Guy Liagre (Protestantska Crkva Belgije), a sjedište je u Ženevi.
Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!
Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.
Otk 2,7
Zajednica vjernika je na redovnoj skupštini donijela sljedeće zaključke glede rada i djelovanja Reformirane crkve Bjeliševac.
Tijekom protekle godine odvijane su aktivnosti temeljene na reformiranom identitetu i potrebama zajednice vjernika. Održavana su Bogoštovlja na Dan Gospodnji i velike kršćanske blagdane, kateheza za djecu i mlade, sastanci prezbiterija te posjete.
Svakako je potrebno istaknuti odgovor Crkve iz Češke, temeljem poziva Crkve u Hrvatskoj: «U načelu treba reći da Crkva nikako ne kani ograničiti već postojeću pomoć i suradnju. Ustvari sigurni smo da o daljnjem razvoju suradnje treba razgovarati i djelovati, jer mislimo da mnoge stvari, koje se tiču Bogoštovlja, kateheze i pastoralne službe, možemo ponuditi. Konačnu odluku u kojoj mjeri želimo proširiti suradnju, možemo donijeti prije svega u zajedničkom dogovoru i o vašim konkretnim prijedlozima i predodžbama».
Crkve Češke i Hrvatske nastaviti će suradnju koja traje od kraja devetnaestog stoljeća, a smjernice suradnje će ići u bogoštovno-katehetsko-pastoralnom području, predavanja i konferencijama za prezbitere i vjernike, te društveno korisnim projektima.
Zaključili bi molitvenim nagovorima, koji trebaju biti temelj svakog pa tako i našeg duhovnog rada. Mudrost i vodstvo u radu te izgradnji Božjega kraljevstva u našoj domovini, duhovno buđenje u društvenoj zajednici , nastavak službe kao svjedočanstvo vjere u Boga i reformatorskoga nauka.
Više o zajednici možete saznati na www.eklezija.org
Odlukom Izvršnog predsjedništva Svjetske zajednice Reformiranih Crkva (SZRC) sjedište se premješta iz Ženeve (Švicarska) u Hanover (Njemačka), a odluku je potvrdio predsjednik SZRC-a vlč. Jerry Pillay (desno na fotografiji).
«Pozdravljamo odluku o premještanju u Hanover koja će omogućiti SZRC-u da i dalje živi poslanje zajedništva Crkva. Ostajemo usredotočeni na naš mandat, potičemo crkveno jedinstvo, pravdu u društvu i ekonomiji, te očuvanje okoliša» izjavio je Pillay.
Ključni razlog premještanja centralnog ureda SZRC-a je racionalizacija troškova. Zbog visokog tečaja Švicarskog franka, te činjenice da Crkve članice, uglavnom, vrše uplate u Eurima gube se veliki iznosi na bankarskim konverzijama. Takav pristup nije racionalan, pa su se vodili razgovori kako riješiti problem i gdje preseliti centralni ured SZRC-a. Nakon usaglašavanja stajališta došlo se do zaključak kako je Hanover najbolje rješenje.
